Što je istina? - Quid est veritas?
četvrtak, 05.02.2009.
Povijest pozdrava "Za dom spremni!"
|
Kao izvor informacija uzeo sam Facebook-grupu Mali podsjetnik na pozdrav "Za dom spremni!". Ovo je do sada jedno od najboljih i najdetaljnijih objašnjenja koja sam pročitao, pa vam prenosim ovdje skraćenu verziju: Godine 1566. Nikola Šubić Zrinski junački brani Siget od najezde daleko brojnijih Turaka. Nakon dugotrajnih borbi i dugačke opsade, umjesto da se predaju krenuli su u posljednji juriš i zadali Turcima ogromne gubitke. Nikola Šubić Zrinski uzviknuo je "Za dom sad u boj!" Nekih 250 do 300 godina kasnije, ban Josip Jelačić koristi sličan pozdrav za motivaciju vojnika i naroda. Kada bi išli u bitku, ban bi uzviknuo "Za dom!" a vojska bi odgovarala "Spremni umrijeti!" Kasnije je taj pozdrav poprimio oblik koji ima i danas - "Za dom spremni!" Pripadnici ZNG i HOS često su koristili pozdrav "Za dom spremni!" braneći Hrvatsku, i to isključivo zbog njegovog nedvosmislenog značenja (biti spreman za obranu domovine), a ne dovodeći ga u bilo kakvu vezu sa ustaštvom, jer upravo to rade zlonamjernici. Točno je da su taj pozdrav, ili neke modificirane verzije tog pozdrava koristili i ustaše, isto kao što su koristili i "dobar dan" i "laku noć". Točno je i to da su partizani koristili pozdrav "zdravo", i to da su činili zločine kao i ustaše. Pa ipak to ne ometa ni g. Milanovića ni gđu. Antunović da se okupljenom mnoštvu obraćaju sa "drugarice i drugovi, zdravo". Točno je i to da partizani koji su digli antifašistički ustanak sebe zovu ustanici. Ne vidim po čemu je to drugačije od riječi ustaša. To su istoznačnice, a znače ustati protiv nečega ili za nešto. Ustaše su ustale za slobodu još krajem dvadesetih godina, a partizani tek desetljeće kasnije i to protiv slobode Hrvatske, a za Jugoslaviju. Nema govora da su ustali protiv fašizma ili nacizma, s obzirom da je danas poznata i Titova suradnja sa nacistima, i ponuda savezništva Hitleru u borbi protiv četnika, a i oružje koje su još prije zajedno s četnicima dobivali od fašističke Italije, a u cilju destabilizacije naše obale i talijanske okupacije. Točnije, svim partizanskim ustancima i pokretima na čelu su bili komunisti, a koordinacija je dolazila iz Internacionale, i to bez da su čak i oni važniji činovi na bojnom polju za to znali. I tako je narod stekao dojam da se sve to događa spontano, da se masa pobunila, i sad će radništvo konačno doći na svoje. Ipak vidimo da te tzv. antifašiste nitko ne ometa niti sprječava u tome da budu ujedno i prokomunisti i antikroatisti i projugoslaveni. Nikakve zločine oni ne priznaju, jer tko god je ubijen to je i zaslužio - kriv je. Osuđen je u ime naroda (podmetanjem lažnih svjedoka i diskreditiranjem pravih svjedoka). No kada se uzvikne "Za dom spremni!" diže se ogromna graja. Odmah dolaze gospoda ljevičari, popraćeni i nekim desničarima (ali uglavnom su ljevičari u pitanju) i počnu priču o ljudskim pravima. "Znate li vi da su pod tim pozdravom ubijani Srbi samo zato što su Srbi?" "A gdje to? Čuli ste ili vidjeli ili vam je netko ispričao da se istovremeno vikalo "Za dom spremni!" i ubijalo Srbe?" Ne, prije će biti da se pod tim pozdravom branilo od srpskog ustanka koji je išao u pravcu stvaranja Velike Srbije, vođen četnicima. Ali to nekako zaborvljamo. Štoviše, zaboravljamo da je uopće bilo srpskog ustanka, i sva zla na ovim prostorima se pripisuju Ustašama. Imaju oni krivnju, to je točno... ali previše je previše: -da nije bilo ustaša, ovdje ne bi bilo njemačke vojske - netočno -da nije bilo ustaša, ovdje ne bi bilo talijanske vojske - netočno -da nije bilo ustaša, ovdje ne bi bilo partizanskog ustanka - netočno Ovo zadnje moram pojasnit - partizanski ustanak je došao na poticaj komunista, tako da bi ga bilo na ovaj ili onaj način, jer su takve stvari pokušavali i ranije, samo bezuspješno. Prisutnost raznih vojski i teško ratno stanje bilo je kao naručeno da se seljacima obeća boljitak i da ih se podigne u borbu za "slobodu" (Jugoslaviju). Dakle pokolj na ovim prostorima bi se dogodio, i bili bi poklani svi Hrvati koji su htjeli samostalnu Hrvatsku, kao i svi Srbi koji su htjeli Veliku Srbiju, jer obje ideje su protivne komunističkom nacrtu Jugoslavije. Svakako, bolje i Velika Srbija nego ništa, ali čemu - kad možeš dobit cijelu Jugoslaviju daleko lakše. Malo bratstva, malo jedinstva i eto ti... Generacije i generacije su branile Hrvatsku i ginule uz ovaj pozdrav! Istina, ne morate ići po cesti i vikati "Za dom spremni!" baš kao što danas po cesti ne mašete hrvatskim zastavama i ne vičete "hvaljen Isus" ili "živio papa". Ali odricanje ovog pozdrava i izjednačavanje istoga sa zločinom znači odricanje nacionalnog identiteta, odricanje pripadnosti hrvatskom narodu, znači jednostavno - iskrivljavanje povijesti. |
- 16:49 - Komentari (7) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 26.01.2009.
Partizani mrze i mrtve, a kamoli žive!
|
Vjerujem da se svi sjećamo onih dana kada su Srbi uništavali hrvatska groblja, sravnali ih sa zemljom, uništavali crkve, raketirali dvorce i muzeje... netko će reći - nikakvo čudo za Srbe. Ali pogledajmo kako su to radili njihovi prethodnici, Jugoslaveni, točnije partizani! Obratite pažnju da zadnje ministrove riječi. On ne govori da to nije osveta, nego da mora izgledati kao da je to nije osveta već uklanjanje fašističkih simbola... pa tako su tu svrstani i križevi, i vjerski simboli općenito... i sva sila stvari koja veze s fašizmom nema. Ali posebno je odvratno to što je zapovjeđeno uklanjanje imena sa kamena i drveta, kako bi se mogli ponovo iskoristiti. Pa ti ljudi su zvijeri! Nisu mogli makar ostaviti nadgrobnu ploču iz poštovanja prema pokojnom! Nego ukloniti sve i ponovno iskoristiti za druge grobove, samo zato jer je to bila protivnička vojska. Da, borili su se protiv "fašista", ali su svojim (ne)djelima i sami postali fašisti. Zamisli - kad umreš, tvoji prijatelji ukradu ploču s drugog groba, izbrišu sav tekst i znakove i upišu novi, te stave tebi na grob. Čovječe, kako ti se sviđa ta ideja? Ministarstvo unutarnjih poslova FD Hrvatske izvješćuje oblasne i okružne NOO-e o svojoj odluci o uklanjanju vojničkih groblja okupatora, Zagreb, 5.srpnja 1945. Predmet: Uklanjanje vojničkih groblja okupatora.- 1./ Oblasnim N.O.-ima Dalmacije, Istre i Slovenije 2./ Okružnim N.O.-ima Savski kotar, Hrvatsko Primorje, Kordun, Lika, Banija, Zagreb, Varaždin, Bjelovar, Moslavina. 3./ Privremenom Gradskom N.O.-u - Zagreb -...- Stoga će te u pogledu tih groblja postupiti ovako. 1./ Ogradne zidove, plotove kao i druge predmete i sredstva kojima je bio omedjen prostor za groblje, na kojima su se odjelito pokopali okupatorski vojnici /Njemci, Talijani, Madjari i ustaše/ treba odstraniti. 2./ Vanjska obilježja na pojedinim grobnim humcima /krstove, ploče, konfesijske i sve druge znakove/ treba ukloniti tako da čitavo zemljište, koje je bilo odredjeno za groblje bude poravnano 3./ Sa pojedinih grobnih humaka, koji se nalaze izvan skupnog groblja i izmješani su sa drugim grobovima, dignuti samo vanjske znakove. 4./ Lješine se ne smiju ni u jednom slučaju dirati, niti grobovi otvarati i prekopavati. 5./ Prostore, na kojima su se nalazili grobovi, ne smije se upotrebljavati za pokapanje novih mrtvaca. Ovaj se prostor može upotrijebiti kao rasadnik za ukrasno grobno bilje ili slične svrhe. 6./ Odstranjeni materijal sa grobova ne smije se raznositi. Drvo će se skupiti na jednome mjestu, izbrisati netragom svaki znak i natpis i po potrebi upotrijebiti ga, dok će se kamen racionalno upotrijebiti, iza kako se prethodno odstrani bez traga, sve što je na njemu uklesano ili zapisano. Od svih ovih postupaka izuzeta su grobišta i grobovi domobrana. Razumije se da se kod svega toga mora postupati na način koji će ostaviti nedvojbeni utisak, da ovaj postupak nije nikako akt osvećivanja već je izazvan isključivo imperativom da se ukloni sve što bi moglo podsjećati na vremena fašističkog zuluma. MINISTAR V. Krstulović v.r. Partizanska i komunistička represija i zločini u Hrvatskoj, 1944.-1946., Dokumenti, str. 177.-178. |
- 14:56 - Komentari (3) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 19.01.2009.
Partizanski poslijeratni pokolji (3) - raspiriti mržnju!
|
U novom, vrlo kratkom nastavku, donosim izvatke iz dva dokumenta, iz kojih se jasno vidi da je postojala tek slaba mržnja među borcima. Ta mržnja je ciljano i planirano bila raspirivana, i bilo je zapovjeđeno da niti jedan ne smije pobjeći. Također se vidi kako partizanski vođe (a.k.a. komunisti i njihovi pristalice) znaju da im narod ne bi oprostio ubijanja i čistke, te priznaju grešku. Ali ne govore da je greška to što su ljude pobili, nego to što ih nisu dovoljno duboko zakopali i što su neki uspjeli pobjeći. Primjer iz Nove Gradiške pokazuje i način na koji su ubijali sada već civile ("lica iz grada"). Dakle iskopali su jame, u njih bi civili ušli, a onda bi ih ovi poubijali dok su već bili u njima. I dakako, velik problem se pokazao kad bi se pročulo da su ljudi ubijeni bez suđenja. Stoga je kasnije i uvedena praksa namještenih suđenja, pogotovo za veće ličnosti, kao Alojzije Stepinac. Pogledajte sami: Iz izvješća sekretara KPH IV. udarne brigade upućenog sekretaru Divizijskog komiteta KPH III. udarne divizije o partijskom radu i odnosu prema zarobljenicima u svibnju 1945. Izvješće od 31. svibnja 1945. SEKRETAR PARTIJSKE ORGANIZACIJE IV UDARNE BRIGADE III UD. DIVIZIJE Dana 31. V. 1945. SEKRETARU DIVIZIJSKOG KOMITETA KPH III UDARNE DIVIZIJE POLOŽAJ. Šaljem Ti izvještaj o partijskom radu za mj. maj 1945. g. -...- ...U Sloveniji naši borci su se interesovali kada će mo krenuti u Slavoniju, stari borci t.j. stariji ljudi su govorili kada ćemo njih otpustiti kući, mi smo im na to odgovorili da kuće nema i da treba tekovine narodno oslobodilačke borbe čuvati puškom u ruci Mržnja kod naših boraca postoji dosta slaba naročito kod novih boraca koji su u zadnje vrijeme došli u naše jedinice, naročito Mađara i drugih novaka. To se očitovalo prilikom pratnje zarobljenika iz Maribora prema Slavoniji. Mi smo s naše strane poduzeli preko partije da se ta mržnja poveća održavajući sastanke kratke sa rukovodiocima i ukazivajući da su to najveći krvnici našega naroda i da treba prema njima postupati oštro i oprezno da nebi koji utekao. Uspjeli smo podići mržnju prema toj bandi i u zadnje vrijeme borci ih ubijaju kada koji ostane iza kolone t.j. koji ne može da ide, ali još uvijek postoji pomirljivaca koji ih vole davajući im vode, kruha i t.d.... Sekretar: Obradović Stanko |v.r.| Partizanska i komunistička represija i zločini u Hrvatskoj, 1944.-1946., Dokumenti, str. 145.-146. Izvješće Okružnog komiteta KPH Nova Gradiška upućeno Oblasnom komitetu KPH Osijek o stanju u kotaru nakon preuzimanja vlasti, N. Gradiška 2. lipnja 1945. -...- U Novoj Gradiški desio se slučaj da je Opunomoćeništvo OZN-e IX. Brigade iz X. divizije postreljalo neke ljude i plitko ih zakopalo da su odmah poslije dva tri dana otkrili i virili iz groba pojedini djelovi tijela. Reakcija je u gradu preko tog pitanja rastrubila mi radimo ko i ustaše, da ubijamo krijući i sl. Po ovome je opomenut Štab IX. Brigade, a Štab X. divizije izvješten je od Gradskog povjerenstva OZN-e. Grešku koju je načinilo povjerenstvo OZN-e u Novoj Gradiškoj dalo je povoda za nezdrava komentarisanja po gradu i rovarenje preko te greške. Povjerenstvo OZN-e streljalo je jedne noći neka lica iz grada, za vrijeme tog streljanja pobjegao je jedan civil iz rupe u koju je trebao da bude sahranjen a koji je takodjer doveden na streljanje. Taj isti civil razotkrio je čitavu stvar da su ti ljudi bili streljani bez sudjenja. Taj čovjek se zove Dragan Ivančević, rodjen u Dragaliću a živeo je u Novoj Gradiški. Partizanska i komunistička represija i zločini u Hrvatskoj, 1944.-1946., Dokumenti, str. 149.-151. |
- 09:35 - Komentari (11) - Isprintaj - #
nedjelja, 18.01.2009.
Neradna nedjelja i posljedice
|
Ovih dana imali smo prilike čuti mnoge mitove o radu nedjeljom i njegovoj zabrani. Naravno, u središtu priče su otkazi! Otkazi? Jedna neradna nedjelja znači 4-5 neradnih dana mjesečno više. A to znači godišnje 52 neradna dana više. U redu, netko i može dobiti otkaz zbog toga, ali zar zbog 52 dana tisuće djelatnika mogu dobiti otkaz opravdano? Ne mogu. Tim više što su nedjelje raspoređene svakih 7 dana. Nema se novaca za djelatnike? Do sada smo slušali kako su djelatnici neadekvatno plaćeni za rad nedjeljom. Konkretno to znači ovo: ako jedan trgovački centar zapošljava 100 djelatnika, za njih je trošio manje novaca nego što je trebao. To znači da sada kada se nedjeljom ne radi, imaju dovoljno novaca za to da svih 100 djelatnika dobije adekvatne plaće. Ali kažu da se smanjio promet nedjeljom pa opet siromaci nemaju novaca za platit radnike... Pad prometa? S obzirom na to da nam siromaštvo raste, pad prometa je zapravo i dobra stvar. Treba izliječit bolesnu potrebu za neprestanim kupovanjem i gledanjem izloga. Razmetni nikad ne prežive. Samo dovedu do kolapsa, kako osobnog tako i cijelog sustava. Onda se pojavi ideologija, pa huškači, pa rat... i tako to ide u krug. Ali dolazi li zaista do pada prometa zbog neradne nedjelje? Ne dolazi. Ljudi i dalje imaju sve one potrebe koji su imali i prije. Hrana, piće, odjeća, obuća, namještaj... to znači da će promet rasti ostalim danima. Sinoć (u subotu) nisam već dugo vidio toliki red u "svom" dućanu poslije 20 sati. Najtraženija roba - kruh, mlijeko i slično. Ali u dućanu nisu bile 3 djelatnice kako inače zna biti, nego dvije. A to znači...? To doslovno znači slijedeće - prvo smo neadekvatno plaćali radnike (čitaj: prljava zarada), zatim kad su nam ukinuli nedjelju onda smo umjesto konačnog adekvatnog plaćanja odlučili otpustiti radnike. Sada će isti opseg posla koji je više radnika obavljalo u 7 dana, manje radnika obaviti u 6 dana. Drugim riječima - prljava zarada. Opet su dakle ovi radnici neadekvatno plaćeni. Jer plaće su im ostale iste, ali im se znatno povećao opseg posla, posebno subotom. Ovo podsjeća na onu Biblijsku o Mojsiju i Egipćanima... što se robovi više bunili, to su im ovi teže zadatke zadavali. I što se promijenilo kroz par tisuća godina? Ništa. Lopovski mentalitet gospodara nad robovima (koji se danas zovu radnici) ostao je isti. Je li prestanak rada nedjeljom loš? Iz svega rečenoga - nije. Prestanak rada nedjeljom je prvi korak. Vlasti nipošto ne smiju stati na ovome (kao što su stale prilikom prošlog pokušaja). Kako je mudro rekao jedan čovjek (nije političar:) - negdje se mora početi. Sada treba ići dalje pa uređivati i zakone o ostalim djelatnostima. Jesu li otkazi zaista zbog neradne nedjelje? Mediji (u kojima prevladava mahom ljevičarski, liberalni ili ateistički podanički kadar), nastojali su prikazati otpuštanja kao posljedicu neradne nedjelje. Primjerice iz Getroa su opovrgnuli takve natpise rekavši da se oni restrukturiraju i da su i tako namjeravali otpustiti nekoliko stotina radnika. Tko zna koliko je takvih. Poanta priče - ne možeš vjerovati medijima. Na žalost. Pravo na rad i trabunjanja političara Svjedoci smo ispada ljevičara (napose SDP-ovaca) o pravu na rad. Pravo na rad postoji, ali nitko nikada nije učinio ništa da se radnike adekvatno plati. To je prvi problem. Zakon je već donesen prije nekoliko godina, i nakon par mjeseci povučen. I tada su protivnici govorili iste priče kao i danas, i poručivali da treba adekvatno platiti radnike. Zakon je povučen. I je li itko natjerao poslodavce da adekvatno plate radnike? Nije. I vladajući i oporba su šutjeli. Dakle ispada da SDP zapravo ne želi da se radnike adekvatno plati, nego samo da zakon padne. Bravo za SDP i njegove istinske fanove! Čak je i Tito poštivao nedjelju! Dakle vi ste gori od Tita ako ćemo po tom kriteriju. Uz pravo na rad također se treba čovjek i odmoriti, vidjeti s prijateljima, obitelji, rodbinom, pronaći vremena za sebe... Nerijetko dođemo doma umorni, sjednemo jedni pored drugih kao stranci i buljimo u TV. Nakon par godina više se ne poznajemo. O ničemu skoro ne pričamo... jedino što nas drži jedne uz druge su uspomene. A to svakako nije dobro. Poštujmo nedjelju! Dajte ljudi, ČAK I SLOVENCI TO RADE!!! |
- 09:01 - Komentari (2) - Isprintaj - #
srijeda, 14.01.2009.
Partizanski poslijeratni pokolji (2) - premalo likvidiranih?
|
U nastavku brošure slijede šokantni podaci - u Vrhovnom štabu su nezadovoljni time što je u Zagrebu ubijeno samo 200 "bandita". Također podaci o strahovito velikom broju izbjeglica, te hapšenju Stepinca, otvaranju logora... i dok su nacističko-fašistički logori (s razlogom) omraženi, o partizanskim logorima se moralo šutjeti 45 godina, a i sad se teško o tome priča. Tekst preuzet iz brošure označen je drugom bojom. NAPOMENA: depeša = pismo, brzojav Depeša Vrhovnog štaba JA/Aleksandra Rankovića br. 124 upućena OZN-i za Hrvatsku u kojoj se izražava nezadovoljstvo malim brojem likvidiranih u Zagrebu, kao i o uhićenjima HSS-ovaca, Zagreb, 15. svibnja 1945. 2. Vaš rad u Zagrebu je nezadovoljavajući. Za 10 dana u oslobođenom Zagrebu streljano je samo 200 bandita. Iznenađuje nas ova neodlučnost za čišćenje Zgb-a od zlikovaca. Radite suprotno od naših naređenja jer smo rekli da radite brzo i energično i da sve svršite u prvim danima. Zaboravljate da u Zagrebu sada ima skoro milion stanovnika i da se tu slegao sav ustaški aparat koji je bježao iz unutrašnjosti pred našom vojskom. Sem hapšenja istaknutih H. S. S. - ovaca koji su bili protivnici našeg pokreta ili aktivno radili za ustaše ... može koristiti u pogledu njihovog raskrinkavanja. Međutim šef II odsjeka Zagrebačkog odjeljenja ima neki svoj stav. Njega i inače smjenjujemo s ove dužnosti i tražimo da nam predložite drugog. Ovu depešu pokazati Vladi, potvrdite prijem i budite češće u kontaktu s Ranković Vladimir Bakarić, u to vrijeme sekretar CK KPH i od travnja 1945. predsjednik Vlade FD Hrvatske. Aleksandar Ranković, organizacijski sekretar CK KPJ, generallajtanant JA, član Vrhovnog štaba NOV i PO Jugoslavije, načelnik OZN-e Ministarstva narodne obrane DF Jugoslavije. Partizanska i komunistička represija i zločini u Hrvatskoj, 1944.-1946., Dokumenti, str. 113. Depeša OZN-e za Hrvatsku br. 118 upućena OZN-i za Bosnu i Hercegovinu o broju izbjeglica u Zagrebu, Zagreb, 16. svibnja 1945. OZN-i za B.H. Po mišljenju drugova ovdje, popis izbjeglica za sada neizvediv, jer ima oko 250 hiljada izbjeglica u Zagrebu. Naš rad orijentiran na zatvore, logore i skupljanje informacija. Za određeno vrijeme nećemo moći mnogo učiniti, jer je prijavno odjeljenje uništeno. Drago Partizanska i komunistička represija i zločini u Hrvatskoj, 1944.-1946., Dokumenti, str. 114. Iz knjige depeša OZN-e za Hrvatsku u svezi s postupkom prema nadbiskupu Alojziju Stepincu, Zagreb, 13.-19. svibnja 1945. 13. svibnja 1945. Jedan od naših opunomoćenika bio je na razgovoru kod Stepinca. Stepinac kaže da se je bojao i da je zato bio prisiljen da surađuje s ustaškim vlastima. Očekuju posjet naših. Stevo 15. svibnja 1945. U sporazumu sa drugom Vladom da Stepinca ne hapsimo medju prvima, nego iza jednog broja raznih reakcionera. Mi držimo da bi se to moglo sada učiniti. Molim vas, javite vaše mišljenje o hapšenju i postupku sa Stepincem. Stevo 17. svibnja 1945. Nad Stepincem koji je danas bezbučno uhapšen vodimo privremeno istragu. Molimo vas javite za daljnji postupak s njim, 15. svibanj 1945. Stevo 17. svibnja 1945. (odgovor Vrhovnog štaba) Stepinca treba držati u zatvoru, saslušavati i brzo prikupljati sav materijal o njegovoj neprijateljskoj dužnosti. Postupak prema njemu mora biti dobar, možete ga smjestiti i u neku kuću u gradu pod stražom. 19. svibnja 1945. Stepinac je kod samog hapšenja smješten onako kako ste vi javili u depeši /.../, Stevo Stevo je konspirativno ime Ivana Krajačića, tadašnjeg šefa OZNA-e za F.D. Hrvatsku. Partizanska i komunistička represija i zločini u Hrvatskoj, 1944.-1946., Dokumenti, str. 122. Iz operacijskog dnevnika XL. Slavonske divizije III. JA o borbenom djelovanju kod Dravograda, te o sprovođenju zarobljenika do Zagreba, 15.-19. svibnja 1945. 19. V. 1945. Prije nego što stignu u određena mjesta, naše brigade još su zauzete opremom i predajom zarobljenika drugim jedinicama. Tako se 18. brigada nalazi danas u Zagrebu, smeštena u prostorije Zagrebačkog zbora, gdje će se nalaziti i sutra. Virovitička brigada je u Dugom Selu gdje će u obližnju Božjakovinu predati zarobljenike, a potom krenuti u Križevce. Danas je u Zagrebu veliki dan: Maršal Tito, vrhovni komandant J.A., stigao je u Zagreb i Članovi štaba divizije nalaze se u Zagrebu. Komandant major Savo Miljanović v.r. *Tito je stigao u Zagreb 19. svibnja, a održao govor 21. svibnja Partizanska i komunistička represija i zločini u Hrvatskoj, 1944.-1946., Dokumenti, str. 124. Izvod iz operacijskog dnevnika Štaba 12. krajiške brigade JA od 14. do 20. svibnja 1945., o prihvatu oko 40.000 zarobljenika, njihovom smještaju u logor kod Celja, te njihovom sprovođenju i smještaju u logor Samobor., 20. svibnja 1945. 18. V. 1945. U toku celoga dana vršena je opravka zarobljenih automobila radi prevoza trupa. Jedinice su se odmarale do 16 časova, a zatim se krenulo sa zarobljenicima u pravcu Samobora. Brigada je imala da sprovodi oko 40.000 zarobljenika. Štab brigade do 16 časova nalazio se je u Celju. Vreme: vedro i toplo. 20. V. 1945. Brigada sa zarobljenicima stigla je na čelu kolone oko 11 časova a začelje kolone stiglo je oko 20 časova. Zarobljenici su smešteni u određeni logor. Ovde je trebala komanda mesta da izvrši prijem zarobljenika, ali usled oskudice u obezbeđenju odložena je predaja zarobljenika za 21. maj t.j. u koje vreme treba da stigne Žumberska brigada i da primi zarobljenike. Štab brigade nalazio se je u Samoboru. Vreme: vedro i toplo. Načelnik kapetan (nečitljiv potpis) Partizanska i komunistička represija i zločini u Hrvatskoj, 1944.-1946., Dokumenti, str. 129. U narednim postovima obradit ćemo i antifašistički "pravedan i human postupak prema zarobljenicima", te njihove stavove spram "pomirljivaca". Zanimljivo je to kako tada nije bilo pomirenja, kada se radilo o Hrvatima. Ni dan danas nam ne opraštaju neke stvari. (NE GOVORIMO O ZABORAVU NEGO OPROSTU!!!) A sada kada se radi o Srbima, neprestano do nas dolaze poruke tipa "ma zaboravimo šta je bilo, to pripada prošlosti". U redu, prihvaćam. To bi bilo jako pozitivno - ali ljudi moji, izručite zločince, dajte nam sve video materijale i dokumente da se jasno vidi što je bilo, nemojte u parlament birati radikale koji i dan danas javno promiču ideju Velike Srbije, dajte nam karte minskih polja, i svakako informacije o nestalima i stradalima. To zasigurno znate, s obzirom da ste sve to sami i napravili. I nema problema. Prvi prihvaćam takvu ruku pomirenja. Ma brate Srbine, odmah uzimam rakiju i deri... ali prvo obavi svoj dio posla oko pomirbe pa se javi. I sjeti se da hrvatski tenkovi nisu tutnjali prema Beogradu. Štoviše nisu ni granicu prešli. Ili točnije, u vrijeme početka rata, Hrvati nisu niti imali tenkove. To smo vam ukrali iz vojarne jednom zgodom...  |
- 12:25 - Komentari (2) - Isprintaj - #
nedjelja, 11.01.2009.
Partizanski poslijeratni pokolji (1) - Tito je znao
|
Nastavljamo s brošurom "Komunistički zločini nisu antifašizam". Tekst koji je preuzet iz brošure bit će radi lakše preglednosti označen crvenom i plavom bojom. BLEIBURG - MARŠEVI SMRTI ILI KRIŽNI PUTOVI Tito je idejni začetnik kolona smrti i masovnih likvidacija - nadgledao je njihovu provedbu, naredio uništavanje svih pisanih dokumenata vezano uz masovne likvidacije i uveo drakonske kazne za sve one koji bi na bilo koji način progovorili o žrtvama. Bila je to tabu tema sve do 1990. godine. Drugi svjetski rat je završio u Europi 9. svibnja 1945. godine. Bili su to najveći poslijeratni pokolji u Europi. Tito je u to vrijeme dva puta boravio u Moskvi na savjetovanju kod Staljina, od 11. do 28. rujna 1944. i od 05. do 20. travnja 1945.; a bez znanja Churchilla zbog čega je on bio izuzetno ljut. Ovdje donosimo izvatke iz nekoliko isključivo partizanskih dokumenata. O izvješćima žrtava i svjedoka zločina već je tiskan popriličan broj knjiga, ali o njihovoj istini trebat će progovoriti drugom zgodom. Obavijest Kabineta maršala Jugoslavije predstojniku britanske vojne delegacije o primitku depeše feldmaršala Aleksandera od 16. svibnja 1945. o predaji 200.000 Jugoslavena u Austriji, te o evakuaciji britanskih snaga s otoka Visa, Beograd, 17. svibnja 1945. KABINET MARŠALA JUGOSLAVIJE Br. 15 17. maja 1945. godine ŠEFU BRITANSKE VOJNE DELEGACIJE Molimo Vas obavjestite feldmaršala g. Aleksandera, da je Maršal Tito primio njegovu depešu od 16. maja 1945. g. o predaji 200.000 Jugoslovena koji se nalaze u Austriji i o evakuaciji Vaših snaga sa ostrva Visa. Maršal se slaže u potpunosti sa predlogom feldmaršala g. Aleksandera i izražava mu zahvalnost. Napred pomenutih 200.000 preuzeće Štab III armije kome su izdate potrebne instrukcije. Slobodni smo Vas umoliti, da nas obavjestite, gde bi se sastala komisija za prijem zarobljenika sa delegatima određenim od feldmaršala g. Aleksandera za primopredaju. Primite izraze moga poštovanja Po naređenju Maršala General major Ljub. Đurić (v.r.) /Ljub. Đurić/ -Ispravno bi bilo Alexander, Harold, britanski feldmaršal, tada zapovjednik savezničkih snaga u Sredozemlju. -Ljubodrag, načelnik kabineta maršala J. B. Tita. Partizanska i komunistička represija i zločini u Hrvatskoj, 1944.-1946., Dokumenti, str.116. Iz razgovora s M. Đilasom u britanskom Encounteru, prosinac 1979. Jest, Britanci su napravili potpuno krivo što su vratili te ljude nazad preko granice, isto kao što smo i mi učinili potpuno krivo što smo ih sve poubijali. ...ja nisam skrivao svoje mišljenje da su ta ubojstva bila besmisleni čin gnjevne osvete. -...- Ja bih bio mišljenja da se masovna streljanja tisuća ljudi nisu mogla izvršiti bez direktne Titove naredbe. A.Beljo, Yu - Genocid, str.166. Zapovijed koju je Tito uputio svim partijskim komitetima i komesarima vojnih jedinica u ožujku 1945. godine koja glasi: Ovih dana pružit će se prilika da Komunistička partija Jugoslavije preuzme vlast na teritoriju cijele države. Ta prilika trajat će samo nekoliko dana, a možda i samo nekoliko sati, i ako u to vrijeme ne likvidiramo sve naše neprijatelje ta će se prilika zauvijek izgubiti. Politički zatvorenik, svibanj 2007. broj 182. Iz govora J. B. Tita na mitingu u Ljubljani u svibnju 1945. Likvidirali smo dvjesto tisuća bandita, a još toliko smo ih zarobili. Stigla ih je ruka naše pravde. Iz ovoga je već vidljivo da je Tito obaviješten o zbivanjima na Bleiburgu, da su Britanci namjeravali naše protupravno predati Titu, vidljivo je i koga je Tito poslao, i vidljivo je da su im IZDATE INSTRUKCIJE. Netko će možda reći da su masovne pokolje vršili na svoju ruku a ne po Titovoj zapovijedi. To ne drži vodu, a partizanski "pobjednički mentalitet" ću u njegovom punom "sjaju" prikazati u narednim postovima. |
- 14:35 - Komentari (0) - Isprintaj - #
petak, 09.01.2009.
Za dom spremni - fašizam ili domoljublje?
|
Ovaj tekst ne otkriva neke posebne povijesne podatke, ali može poslužiti kao poticaj i usmjerenje (kome je potrebno), ili barem spriječiti da se na brzinu i naivno nasjedne i prihvati optužbe koje se impliciraju današnjim mladima, koje se tretira kao da su glupi i nepismeni, bez mozga. Sam tekst je nastao kao razmišljanje o najnovijem istupu premijera Sanadera, o tome da "Za dom spremni!" nije domoljuban poklič: Na portalu net.hr sam pročitao članak o novim mjerama koje se poduzimaju protiv navijača. Od sredine 2006. do kraja 2008. u tučnjavama navijača u Hrvatskoj ozlijeđene su 324 osobe, 54 policajca, oštećeno 38 autobusa, 31 policijsko vozilo, 141 automobil, 35 tramvaja i 7 željezničkih vagona. Sve učinjeno i najavljeno je za svaku pohvalu, osim jednog detalja koji nema veze sa zdravim razumum. Premijer je, naime, pozvao navijače da se okane pokliča "Za dom spremni!" jer on nije domoljuban, jer su pod njim ubijani ljudi samo zato jer su bili druge vjere, nacionalnosti ili rase, ili iste vjere, nacionalnosti i rase ali drugačijeg razmišljanja od onog režimskog. Također je pozvao na edukaciju mladih, jer kako kaže, mnogo mladih ne zna što se događalo prije 60 godina. Glupo mi je kad danas vidim likove koji tvrde kako su Ustaše sveti, skoro biblijski borci za slobodu, pravdu i mir, a Partizani su svo zlo na ovome svijetu... S druge strane još mi je gluplje kad vidim likove koji tvrde da su Partizani naši osloboditelji, da su njihovi zločini samo osvete pojedinaca koji se nisu imali snage oduprijeti, a da su Ustaše krvoločni koljači i kvislinzi... ni jedna ni druga priča ne odgovaraju istini, ili bolje reći - i jedna i druga priča imaju u sebi istine, ali samo u onoj mjeri u kojoj je odgovaralo autoru priče. Previše su za sobom ostavili kostiju a i ostalo je živih svjedoka i njihovih potomaka koji su svi redom obični ljudi, van politike, a koji mogu posvjedočiti da je organiziranih zvjerstava bilo. Zašto me ovakva izjava premijera zasmetala? Pa ako premijer ovako misli, onda je to žalosno jer pokazuje duboko nepoznavanje prošlosti i selektivan odabir činjenica kako bi se dokazalo vlastitu tvrdnju. Postoji i druga mogućnost, a to je da je premijer morao ovako nešto izreći zbog pritiska i zbog pregovora sa našim susjedima. Nikada ne smijemo zaboraviti da naši političari silom prilika moraju zaigrati neke igre koje u normalnim uvjetima ne bi nitko igrao. Primjer je na kraju krajeva i sam Ante Pavelić, koji je mnogo toga MORAO a ne ŽELIO napraviti. Znate li tko je autor pokliča "Za dom spremni"? Znate li tko ga je izmislio i prvi izrekao? U kojim okolnostima? Koje godine? Ne znate? Nikakvo čudo, ne znam ni ja. Što mislite, zna li premijer? Vjerojatno ne zna i mirno noću spava i bez te informacije, kao i svi mi. Do sada sam čuo da je to ustaški pozdrav, zatim da je to pozdrav HSP-a, ali nije objašnjeno kada i u kojim okolnostima i koliko prije ili poslije Ustaša je nastao, pa sam čuo da je to stari pozdrav HSS-a, što je zapravo i potpuno logično jer je bilo dosta HSS-ovaca koji su prešli u HSP, pa je moguće da je s njima došao i poklič... čuo sam i da to zapravo uopće nije ustaški pozdrav jer su ustaše vikale "Za dom i poglavnika spremni!", što nije isto... pa sam čuo da taj poziv seže u doba bana Jelačića, ali sam čuo i objašnjenje da se tada vikalo samo "Za dom!" bez dodatka "Spremni!". Imao sam prilike čuti i da je bila popularna ustaška kratica "ZDS" od "za dom spremni", ali u samom pismu Ante Pavelića sam pročitao da su se oni koji su ga sljedili i voljeli koristili kraticom "ŽAP", pretpostavljam skraćeno od "Živio Ante Pavelić"... i koji je zaključak nakon svega ovoga? Ni lijevi ni desni zapravo pojma nemaju odakle poklič "Za dom spremni!", ali silno vole sipati optužbe i postavljati se kao da su oni jedini u pravu. Sve što bi netko drugi rekao je automatski krivo. Zaključak - ne znamo koje je porijeklo, motiv i uopće temelj pokliča "Za dom spremni!". Ne znam kako onda možemo procijeniti je li domoljuban ili ubilački? Pod pokličem, kako kaže premijer (a i mnogi drugi), ubijani su "drugačiji". Je li to točno? Poklič je svakako morao nastati prije 10. travnja 1941., prije proglašenja NDH, prije bilo kakvih rasnih zakona. To znamo jer je već prilikom proglašenja Kvaternik završio svoj proglas sa "Za dom spremni!". U to vrijeme, prije NDH, Ustaše su imale podršku u narodu, kako svjedoči Pavelić u svom osobnom pismu, posvuda se ispisivala kratica "ŽAP", koju su žandari nastojali izbrisati. Ali nisu mogli, jer koliko god oni brisali i skidali natpise, pojavljivalo bi se mnogo više novih. U to vrijeme 1930-ih godina, ne samo da je Pavelić imao popriličnu podršku, kao i svatko tko je nudio bilo kakvo olakšanje velikosrpske diktature (uključujući i Mačeka), nego je narod krvario! Bilo je mnogo ubijanja i uništavanja hrvatske kulture i svega što je hrvatsko. Hrvati su bili poput pseta. Gledano iz te perspektive, i ako uzmemo da je poklič nastao NAJKASNIJE u tom vremenu, je li on domoljuban ili fašistički? A ako je nastao još ranije od 1930-ih - što onda? Zaključak - iako ne znamo kako, kada, gdje i u kojim okolnostima je nastao poklič "Za dom spremni", zasigurno je nastao prije NDH, prije rasnih zakona, prije progona Židova, Roma i svih ostalih, za vrijeme dok je Hrvatska još bila okupirana i krvarila. Onaj tko bi govorio da je "Za dom spremni!" fašistički poklič, time bi podržavao dakle velikosrpske težnje na ovim prostorima. Jer poklič je očigledno usmjeren na oslobođenje od okupatora - ondašnje srpske vlasti, vojske i policije, te domaćih izdajica koji su im tu vlast omogućili. A teško mi je vjerovati da bi premijer Sanader podržavao velikosrpsku okupaciju Hrvatske, tim više što sam 2x glasao za njega, a vjerojatno bih glasao i opet (s obzirom na trenutni izbor u Hrvatskoj). Želim vjerovati da je premijer ovo učinio iz neznanja. A zločini počinjeni pod tim pokličem? Bilo ih je. A po kojem se to kriteriju gleda? Bilo je zločina počinjenih pod najnovijom hrvatskom zastavom, bilo je zločina počinjenih pod petokrakom, a bilo ih je zasigurno i pod banom Jelačićem i kraljem Tomislavom i Petrom Krešimirom i mnogim vladarima u našoj povijesti. Dakle mi bismo se trebali odreći cjelokupne naše povijesti, svih oznaka, simbola, sve baštine, po mogućnosti i samog jezika i grba i hrvatskog imena uopće, jer su pod njim počinjeni zločini? Pa jesmo li mi krivi za te zločine? I opet se postavlja pitanje - gdje leži temelj pokliča "Za dom spremni"? Križari su ubijali pod znakom križa Isusa Krista. Srednjovjekovna inkvizicija je ubijala pod znakon križa Isusa Krista. Muslimani su ubijali u ime Alaha... Srbi su ubijali u ime pravoslavlja. Podizali su 3 prsta, što je simbol Presvetoga Trojstva, a ona 2 preostala spuštena prsta predstavljaju Isusa Krista - pravog Boga i Isusa Krista - pravog čovjeka. Pod tim su Srbi vršili zločine. Ubijali samo zato što je netko bio drugačije vjere, nacionalnosti i rase, ili iste vjere, nacije i rase ali drugačijeg razmišljanja. A petokraka? Što je s njom? Iako je židovska zvijezda šestokraka, povijest petokrake je isto tako stara. Ona naime predstavlja tzv. "Mojsijevo petoknjižje", tj. sam početak današnje Biblije. Očito je tijekom povijesti izgubila svoj smisao i značenje. Ili je to značenje višestruko izokrenuto (namjerno ili slučajno). Isto tako je i s križem Isusa Krista! Znamo što je križ predstavljao za Njega, znamo što je predstavljao za Kršćane, za današnju Crkvu i spasenje ljudskog roda. Zar bi se zbog toga što je neka vojska ubijala pod znakom križa i u ime Isusovo svi trebali odreći i križa i Isusa? Zar bi se Musliman trebao odreći svoje vjere? U prenesenom smislu - ne možemo niti dokazati da su Ustaše izmislile pozdrav "Za dom spremni!", a kamoli da možemo dokazati da je nastao sa željom da se pobiju svi nepodobni! To što su ga koristili nije dovoljan razlog da ga se danas ne izvikuje. Jer čak i da prihvatimo onu najcrniju priču - da su Ustaše isključivo zločinci, mrzitelji i krvoloci - taj pozdrav nisu izvikivali samo oni! Pod tim pokličem "Za dom spremni" izrečene su mnoge misli o Hrvatskoj, prenosila se s jedne generacije na drugu ideja o samostalnoj Hrvatskoj, a u novije vrijeme nošeni na krilima navijača s tribina, naši reprezentativci izborili su mnoge pobjede. Tada se nije radilo o mržnji prema našim protivnicima, nego o želji za pobjedom naših, o ponosu i slavi, o čistom domoljublju. S druge strane, za svaku je osudu kad netko s tribina kombinira poklič "Za dom spremni!" sa onim "Ubij Srbina", jer to daje sasvim novu dimenziju - lošu i zlu! Dakle ako su ovaj poklič koristili koljači, e pa koristili su ga i domoljubi. A ja ne vidim horde bijesnih koljača koji su željni ubijanja svih drugačijih, a napose Srba, Roma i Židova. Vidim ljude koji slave pobjedu reprezentacije, i oplakuju poraz iste. Što dakle reći nego - DOMOLJUBI, A NE NITI FAŠISTI, NITI USTAŠE, NITI KOLJAČI!!! Premijer Sanader nama govori da ne znamo što se ovdje događalo prije 60 godina. A izgleda da je on taj koji pojma nema što se ovdje događalo prije 60 godina. Da je samo bio na prosvjedu za uklanjanje imena maršala Tita iz Zagreba i Hrvatske, ili da mu je netko dao onu brošuru koja se dijelila, imao bi lijepi pregled Titovih "aktivnosti", i naredbi, i aktivnosti njegovih partizana - Iz čega je jasno vidljivo da zločini nisu bili pojedinačni nego masovni, da nisu bili slučajni nego unaprijed planirani, i da cilj nije bilo oslobođenje, nego "UKLANJANJE HRVATSKOG SMRADA" (doslovne riječi J.B.Tita) i stvaranje "slobodne Jugoslavije" sa sjedištem u Beogradu, što znači smrt svakoj ideji hrvatske slobode. Po broju žrtava Tito je nadaleko nadmašio Pavelića po kojem god kriteriju da se gleda. No premijera ne smeta što se manipulira žrtvama Jasenovca, što se blati Hrvatsku, što se održavaju Titove štafete i proslave u Kumrovcu, što se petokraka može slobodno isticati, što danas ima mladih koji govore da je komunizam dobar ili da je imao puno dobroga premda je u svom samom temelju imao za cilj borbu, i to krvavu, "toljagama" (doslovna riječ Marxa). Ali premijera Sanadera muči to što netko na tribinama viče "Za dom spremni!". Pa recite mi, kakav je Hrvat koji nije spreman za svoj dom, svoju obitelj - poginuti? Nigdje se ne ističe želja za ubijanjem, osim kod onih grupica koje kombiniraju taj pozdrav s onim "Ubij Srbina". TAKVE POHAPSITE I AMEN! A nemojte nam blatit domoljubne pokliče i pričati neutemeljene laži. Jer u domoljublju nema ničeg lošeg. Ako je netko kriv za to što ne znamo što se događalo prije 60 godina, to su partizani, i njihovi gospodari - komunisti. Jer oni su naime 1945. počeli sa prekrajanjem povijesti sve do 1991. Zatim slijedi krvavi rat, reintegracija Podunavlja je bila ako se ne varam 1997., Tuđman umire 1999., a zatim na vlast dolazi opet SDP (ex-KPH) i Stjepan Mesić (predsjednik predsjedništva Jugoslavije). HDZ je na vlasti ponovno od studenog 2003. Nije ni čudo da se tek danas u 2008. i 2009. može slobodno govoriti o onim stvarima koje su se dogodile. Poštovani premijeru! Mi obični Hrvati ne vjerujemo onoj povijesti pisanoj prije 1990. a na koju se vi pozivate kad govorite o pokliču "Za dom spremni!". I onda kažu da ti ljudi koji viču "Za dom spremni!" glume "velike Hrvatine". Dragi ljudi, iako ja ne izvikujem "Za dom spremni" i živim normalno bez toga, iako Thompsona slušam rijetko, znam da nitko od nas ne glumi velike Hrvate! Mi JESMO veliki Hrvati! Podjela na male i velike je posljedica hrvatskog idiotizma. Ali ako ćemo već tako, onda: svaki Hrvat koji voli svoju obitelj, svoj dom, i Boga, velik je Hrvat. A oni koji izdaju svoju domovinu, na žalost i oni su Hrvati... ali to su zaista mali Hrvati. Ja sam velik Hrvat, nisam bez mane, ali znam redoslijed: 1. Bog, 2. narod, 3. domovina. Ako ste se pitali gdje je obitelj, ona ide pod prvo, u zajedništvu sa Bogom, jer bez Boga nema zdrave hrvatske katoličke obitelji. A što se tiče zabrane simbola i učestalih protesta protiv pokliča "Za dom spremni!", dajte prvo da riješimo ime komunističkog diktatora i masovnog zločinca maršala Tita, zatim Titove štafete i spomen-obilježja, pa da riješimo je li Hrvatska utemeljena na antifašizmu ili nije (ja odgovorno tvrdim da nije, i jedino što od antifašizma ima su masovne grobnice i nametnute granice i veliki gubitak teritorija - Bosna, Hercegovina, Vojvodina, Boka Kotorska......), i dakako prepisan Ustav, ali on nije antifašistički već komunistički. A onda se primite toga viču li navijači na tribinama "Za dom" (navodno iz doba Jelačića) ili "Za dom spremni" (navodno iz doba Pavelića) ili viču nešto treće. To neka vam bude zadnja briga. Za kraj još jednom napominjem - svakim hrvatskim pokličem i simbolom su se koristili i zločinci i domoljubi. Stoga je važno sagledati same temelje nastanka tog pokliča kao i smisao i njegovo značenje, te za što se danas upotrebljava. Narodni domoljubni poklič ne može i ne smije biti definiran kao fašističko obilježje. Mnogi naši pokliči, i ustaški i partizanski i oni prije njih imali su u sebi riječi "za dom", ili "za domovinu". No uz to su imali i razne dodatke. Bilo bi lijepo da se napravi analiza, baš kao što postoji analiza hrvatskih povijesnih grbova. |
- 04:14 - Komentari (0) - Isprintaj - #
srijeda, 07.01.2009.
Titove "aktivnosti" u svibnju i lipnju 1945.
|
Nastavljamo s analizom tema iz brošure "Komunistički zločini nisu antifašizam", podijeljene prosvjednicima na Trgu maršala Tita u Zagrebu, 13.12.2008. Ovaj dio spominje (osim Tita) mnoga zločinačka imena, među ostalima Većeslava Holjevca (otac Tatjane Holjevac), te Ivana Krajačića (a.k.a. drug Stevo, šef OZN-e u Hrvatskoj, koji ima zasluge u Stepinčevom uhićenju, otac Ognjena Krajačića, a više podataka sam našao kod drugog kolege blogera stoga molim da mi ne pošaljete murju doma - http://peratovic.blog.hr/2007/12/index.html#dan30). Naravno da djeca ne mogu biti odgovorna za zlodjela roditelja, ali zanimljivo je do koje razine su napredovali u našem političkom sustavu. Nitko njih ne traži da se ograde od zločina. Ali da sad jedan povikne "Za dom spremni!" odmah bi 10 novinara skočilo na njega tražeći ga da se ogradi od ustaštva i fašizma. Ovdje donosim dio pod naslovom "Titove 'aktivnosti' u svibnju i lipnju 1945." Mnogo je knjiga i podataka do danas izneseno, neki istiniti, neki sumnjivi, neki lažni... no svaki od ovih je vrijedan provjere - tim više što se su za ovo korišteni pretežno "neprijateljski izvori", tj. izvještaji samih partizana, njihovi "frontovski" listovi, te poneki dokument koji je preživio "akcije organiziranog spaljivanja". Dio teksta koji je doslovno preuzet iz brošure bit će istaknut podebljanim slovima. Zanimljivo je da u ovome razdoblju Titove "aktivnosti" u tolikim knjigama o njemu i o NOB-u ne možemo naći ništa osim nekoliko njegovih javnih nastupa iz govora, za razliku od aktivnosti u periodu od 1941. do početka svibnja 1945. koja je razrađena do detalja. Međutim u dnevnim i "frontovskim" listovima tih dana na području sjeverozapadne Hrvatske i Slovenije objavljivana su izvješća do u detalje o Titovu kretanju. Jedan od takvih listova bio je i "Vjesnik jedinstvene i narodno oslobodilačke fronte Hrvatske" koji je pratio Tita od 19. svibnja do 6. lipnja 1945. god. Baš na tim područjima su u to vrijeme vršene masovne likvidacije. Ovo nam govori da je nakon rata postojala potreba da se zataškaju događaji iz svibnja i lipnja 1945. Danas kada se slobodno može reći što se događalo u tom razdoblju, jasna nam je i potreba za zataškavanjem. 14.svibnja 1945. - ponedjeljak Tito u Zagrebu predsjeda sastankom Štaba 1. Armije JA i Glavnog Štaba Hrvatske. Na sastanku od istaknutijih su bili Peko Dapčević, Koča Popović, Ivan Gošnjak, Vladimir Bakarić i Edvard Kardelj. Glavne teme sastanka: osnivanje i rad komunističkih koncentracionih logora za eksterminacije, određivanje pravca kretanja marševa smrti i pronalaženje većeg broja prikrivenih stratišta za masovne likvidacije. U tome se posebno istakao Mijalko Todorović, glavni organizator likvidacija u Zagrebu i okolici. Na putu između Zagreba i Beograda Tito je bio "na obilasku sjetvenih područja u Dobanovcima u Srijemu". *17.svibnja 1945. u 12:30 OZN-a je na prijevaru odvela iz Nadbiskupskog dvora nadbiskupa A. Stepinca i zatočila ga u nekoj kući u Mlinarskoj ulici. Nadbiskup je svoje ovlasti tada prenio na generalnog vikara, biskupa dr. Franju Salis - Sewis-a. Postaje sve jasnije da su ovi "velikani" kojima smo tolike spomenike podigli radili iste ili čak i gore stvari od onih "koljača" (kako ih se često naziva) sa slovom "U" na čelu... Što će reći da je današnja percepcija događaja još uvijek prožeta partizanskim pobjedničkim mentalitetom - NDH, Ustaše, Domobrani, sve su to zločinci uz pojedine časne ljude zavedene ideologijom, a Partizani, antifašisti (ili centralni komitet ako vam je draže), Tito, to su sve domoljubi i osloboditelji, tek uz pokojeg pojedinca koji nije izdržao pa se "osvetio"... I dok je jedno znakovlje zabranjeno, dok se njima ne smije nazivati ni ulica ni trg, komunisti pod krinkom antifašizma imaju i ulice i trgove i spomenike. To je valjda "pravda i jednakost" na djelu! 19.svibnja 1945. - subota Titov dolazak iz Beograda u Zagreb 20.svibnja 1945. - nedjelja Tito predveče nenajavljeno dolazi u Varaždin u pratnji Aleksandra Rankovića i Koste Nađa i obraća se građanima na Kapucinskom trgu. Rekao je da "u Varaždin nije službeno niti da govori o politici već da obiđe jedinice Jugoslavenske armije (JA) koje u okolici obavljaju važne zadaće na konačnom obračunu s hrvatskim smradom". Najavio je tom prigodom također svim protivnicima svog režima "da će u novoj komunističkoj državi svjetlost dana gledati samo toliko dugo, koliko traje put do najbliže jame." Da pojasnimo - pod "hrvatski smrad" se misli na sve one koji su htjeli slobodnu Hrvatsku, nezavisnu od Beograda. Stoga je krivo reći da su Tito i partizani donijeli slobodu, i nazivati ih osloboditeljima. Donijeli su velikosrpsku okupaciju ali u malo blažem obliku, pod krinkom Jugoslavije. O ovome će dakako biti riječi u narednim postovima. Tito je dakle bio protiv Hrvata koji su se još prije 2.svj.rata referendumom izjasnili za slobodu (a takvih je bilo preko 90%). "Put do najbliže jame" vjerojatno ne trebam pojašnjavat. Zašto se te jame i dan danas ne otkapaju, unatoč tolikim tihim i glasnim molbama? Za to se ne zalaže ni Sanader, ni Mesić, ni Milanović, ni V.Pusić, niti se zalagao Račan. A ne zalažu se baš ni vodeći mediji u Hrvatskoj! 21.svibnja 1945. - ponedjeljak Tito je održao govor na Markovu trgu u Zagrebu. 22.-24.svibnja 1945. - utorak-četvrtak Tito je obišao zarobljeničke logore u Zagrebu i okolici u pratnji generala OZN-e Ivana Krajačića. (poznat kao drug Stevo, op.q.) Zatim je obišao logore za eksterminacije: u Orosavlju, Dubovac kraj Karlovca, Viktorovac u Sisku i logor u Samoboru. Tih je dana iz zagrebačkih bolnica odvedeno i ubijeno oko 4800 hrvatskih ranjenika (Jazovka i druga stratišta). Tito se 22.svibnja 1945. brzojavom ispričao generalu Crvene armije Ždanovu što ga ne može osobno primiti u Beogradu pa ga je u njegovo ime primio načelnik Generalštaba JA Arso Jovanović. Ako ovako "osloboditelji" postupaju prema ranjenicima, kako će postupati prema zdravim zarobljenicima? No na kraju posta će možda sve ovo postati jasnije, kad vidimo Titovu zapovijed iz ožujka 1945.! (na kraju posta) 25.svibnja 1945. - petak Tito je u Zagrebu "proslavio" rođendan. Drugovi iz Zagreba su mu priredili rođendansko "iznenađenje" tako što su ga odveli u policijsku zgradu u Petrinjskoj ulici i s prozora mu pokazali u dvorištu "postrojenu njemu u čast" netom IZRUČENU Hrvatsku vladu na čelu s Nikolom Mandićem i Milom Budakom. "Nikad više nećemo dozvoliti da se pojedinci koriste plodovima džinovske borbe naroda. Mi ćemo našu kuću provjetriti tako, da zauvijek nestane onog smrada koji ne smije kužiti našu zajedničku kuću - slobodnu, federativnu, Jugoslaviju." (Josip Broz Tito, Vjesnik 25.5.1945., br.30, str.4) Ovako govori antifašist? Ovako se ponaša antifašist? "Džinovska borba" je vjerojatno sinonim za kvislinštvo. Tito je naime bio Staljinov i Churchillov podanik...no krajem rata se potpuno okrenuo Staljinu, otišao k njemu na savjetovanje u dva navrata (11.-28.9.1944. i 5.-20.4.1945.). napravio je to bez Churchillovog znanja, zbog čega je ovaj bio ljut! "slobodna, federativna Jugoslavija" - dakle to je protivno svakom oslobođenju Hrvatske i Hrvata. Reći će neki - da nije bilo Tita, ne bi Hrvatska imala Istru i Dalmaciju. No postoje i izvori i podaci koji tvrde da bi bilo upravo suprotno. A činjenica je da danas Hrvatska ima Dalmaciju koju smo rasprodali, Istru koja ne mari za ostatak Hrvatske i Damira Kajina koji stalo prijeti odvajanjem od Hrvatske (ako se odvoje pitanje je vremena kada će se pripojiti Italiji (kolijevci fašizma!)), i činjenica je da nemamo Vojvodinu, Bosnu, Hercegovinu, Boku Kotorsku, čak ni tzv. "Tursku Hrvatsku"... 26.svibanj 1945. - subota Tito naredio da se iz Zagreba i okolice uklone prognani i izbjegli "pod oružanom pratnjom jedinica regularne armije, OZN-e i KNOJ-a usiljenim hodnjama ili vlakovima organizirano sprovede u zavičajna mjesta". Tada je u Zagrebu boravilo oko 220 000 civilnih izbjeglica. Putem ih se trebalo "bez milosti likvidirati, jer su oni većinom bili narodni neprijatelji." Isti dan je prema Titovoj naredbi zapovjednik grada Većeslav Holjevac za te izbjeglice osnovao dva logora; jedan u prihvatnoj stanici Crvenog križa kod Glavnog kolodvora i drugi na području psihijatrijske bolnice Vrapče. Po sugestiji Aleksandra Rankovića, a prema iskazima Koče Popovića i Gabrijela Divjanovića (načelnik vojnosudskog odjela II.armije JA), Tito je naredio da se za odmazdu POBIJU SVI HRVATSKI MLADIĆI U GRADU I KOTARU ZAGREB ROĐENI OD 1924.-1927. KOJI SE NE NALAZE U ZAROBLJENIČKIM LOGORIMA ILI NISU PRISTUPILI PARTIZANSKIM JEDINICAMA. Naredba br. 7 izdata je od komande Grada Zagreba. Tom prilikom je u Maksimirskoj ulici 63 unovačeno oko 7800 mladića koji su sprovedeni u logore Maksimir i Prečko poslije čega su doživili sudbinu ostataka tamošnjih logoraša. Iz samo jedne od tih kolona koja je sprovođena na maršu smrti od Zagreba preko Podravine, Slavonije i Srijema, u logoru Kovin u Vojvodini od 2200 mladića preživjelo je samo 58. Ovo neodoljivo podsjeća na jednog "antikrista" - kralja Heroda - koji je pobio nevinu dječicu mlađu od 2 godine ne bi li ubio i Isusa. Tito je pak pobio nevine mladiće stare između 21 i 24 godine. Ubio je hrvatsku mladost! Također vidimo da je zločinac i legendarni gradonačelnik Zagreba - Većeslav Holjevac! 27.svibanj 1945. - nedjelja Vjesnik donosi vijest "da Tito u pratnji generala Rankovića obilazi okolicu Zagreba". Pokajnik Mladen Šafronko svjedoči da je Tito tih dan-dva iza rođendana obišao zatvor OZN-e u Krapini i logore u Mirkovcu i Orosavlju te stratište u Đurmancu i Maceljskoj šumi. U poslijepodnevnim satima Tito napušta okolicu Zagreba i putuje u Sloveniju. 28., 29., i 30. svibnja 1945. - ponedjeljak, utorak i srijeda Titov boravak u Ljubljani i okolici. Na putu je obišao stratišta: rudnik Barbarin, rov na brdu kod Laškog i stratište u Trbovlju. U svom govoru u Ljubljani Tito je rekao "LIKVIDIRALI SMO 200.000 bandita, a još toliko smo ih zarobili. Stigla ih je ruka naše pravde." *U razdoblju od 18.-30.svibnja 1945. u Teznom kod Maribora je pobijeno od 30.000-35.000 zarobljenika koji su ubačeni u protutenkovske rovove. Od 26.svibnja do 2.lipnja 1945. na Kočevskom Rogu (oko 130km od Zagreba) izvršen je U 8 DANA POKOLJ OD 30.000-40.000 zarobljenika u organizaciji Sime Dubajića. U subotu 2.lipnja u nadgledanje izvršenog "došla je komisija od šest vojnih osoba iz JA i tri dobro odjevena civila poslije koje je otvor jame višestrukim eksplozijama zatrpan." (Ivan Gugić - svjedok, i Simo Dubajić) Simo Dubajić je inače o svom sudjelovanju u zločinima napisao i pokajničku knjigu, a jedan kratki video-isječak intervjua s njim je bio emitiran u emisiji "Istraga" na Novoj TV. Zanimljivo, taj isječak se nikada nije pojavio dostupnim u internetskoj arhivi (za razliku od ostalih emisija), ali netko ga je ipak stavio na Youtube. O tome također u nekom od narednih postova. 31.svibnja 1945. - četvrtak Poslije obilaska štaba IV.Armije u Kamniku Tito je došao u Celje u pratnji najviših "rukovodilaca Slovenije" i komandanta I.Armije Peke Dapčevića i IV.Armije Petra Drapšina i komandanta Glavnog štaba Slovenije Dušana Kvedera. U Celju ga je dočekao komandant III.Armije Kosta Nađ i podnio raport. 1.lipnja 1945. - petak Titov boravak u Mariboru i okolici u pratnji Peke Dapčevića i Koste Nađa. Raport mu je podnio Komandant 17. Istočnobosanske divizije Blažo Janković. 2.lipnja 1945. - subota Tito se vraća u Zagreb i prima izaslanstvo katoličke crkve u Hrvatskoj. Crkvenu delegaciju je vodio pomoćni biskup dr.Franjo Salis Sewis, jer je nadbiskup Stepinac još uvijek bio u zatvoru. Uz Tita na sastanku su bili dr. V. Bakarić i mr. S. Rittig koji je u novoj vladi postao ministar za vjerska pitanja. Na tom sastanku Tito je INZISTIRAO NA ODVAJANJU KATOLIČKE CRKVE U HRVATSKOJ OD PAPE I VATIKANA. Zanimljivo - da je Alojzije Stepinac na ovo pristao, svećenici bi imali svu slobodu, državne plaće, vjeronauk bi bio obavezan, Tito bi bio vjerojatno uzdignut više od najvišeg sveca... ali ono najbitnije bi bilo izgubljeno - izdali bismo ono u što vjerujemo! Izdali bismo Isusa Krista! Sjećate se Isusove kušnje u pustinji, kada mu je đavao pokazao sva bogatstva ovog svijeta i rekao - "sve ću ti to dati, samo mi se ničice pokloni"! No Isus je odbio, a kasnije i život svoj položio za nas! Stepinac je odbio, a kasnije i život svoj položio za nas! TO ZNAČI BITI SLJEDBENIK ISUSA KRISTA! Nekada će biti muke, nekada će biti siromaštva, nekada će biti teško, ali sve je to privremeno jer slijedi vječna slast i raj! Da je Stepinac pristao, danas ne bi bilo ateizma u Hrvatskoj. Ali vjera bi nam bila utemeljena na komunističkoj laži. 3.lipnja 1945. - nedjelja Titov boravak u Zagrebu i okolici. *U 10:30 Stepinac je pušten iz zatvora i vraćen u Nadbiskupski dvor. 4.lipnja 1945. - ponedjeljak Tito u Zagrebu prima nadbiskupa Stepinca i od njega ZAHTIJEVA DA KATOLIČKU CRKVU odvoji od Vatikana, što je zahtijevao i od crkvene delegacije dva dana ranije. Stepinac kategorički odbija to učiniti. Nakon toga, uslijedile su pripreme za Stepinčev progon. 5.lipnja 1945. - utorak Tito prima papina izaslanika Marconea. Ujutro posjećuje partizanske ranjenike u vojnoj bolnici na Rebru gdje se zadržava oko 2 sata i slika s osobljem bolnice. Zapovjednik bolnice partizanski kapetan Julius podnosi prijavak "HRVATSKE BANDE VIŠE NEMA, SMJEŠTENA JE NA DVA METRA ISPOD ZEMLJE, A NEKI JOŠ I DUBLJE". Nakon posjete Rebru, Tito u pratnji A. Rankovića odlazi u obilazak Bjelovara i tamošnjeg stratišta Lug. Sa tamošnjim rukovodstvom održava polusatni sastanak u hotelu Grand. U poslijepodnevnim satima 5.lipnja Tito je s pratnjom današnjom Podravskom magistralom putovao prema Osijeku, a pošto su glavni marševi smrti prolazili tim pravcem morali su ih na više mjesta zaobilaziti sporednim putovima. Cijelom trasom niz put su ležala iznemogla, ubijena ili masakrirana tijela. Nenajavljeno je došao u Osijek, posjetio ranjenike u vojnoj bolnici Tvrđa, prenoćio na nepoznatom mjestu u Osijeku. 6.lipnja 1945. - srijeda Tito je ujutro obišao veliki logor u Kovinu, Vojvodina, a odatle produžio u Beograd. Tog dana Vjesnik donosi samo kratku vijest: "Tito je na putu iz Zagreba u Beograd posjetio ranjenike u glavnoj VB u osječkoj Tvrđavi, vraćajući se sa svog putovanja kroz Sloveniju i Hrvatsku." Prema kazivanjima Koče Popovića koji je u to vrijeme bio jedan od bližih Titovih suradnika, samo na relaciji Bjelovar - Kovin (u Vojvodini) od 9. svibnja pa nadalje prošlo je 26 ešalona ratnih zarobljenika od kojih je svaki brojio 3000-5000 zarobljenika (ovisno o veličini ešalona u prosjeku oko 100.000 zarobljenika, op.q.) koji su pobijeni na području Vojvodine i pobacani u protutenkovske rovove koje su tamo iskopali Nijemci (kao i one u Teznom kod Maribora) u svrhu zaustavljanja Crvene armije na Sremskom frontu. Koča Popović je u to vrijeme kao načelnik Generalštaba JNA od Tita dobio tajnu naredbu za UNIŠTENJE SVIH PISANIH TRAGOVA O POSLIJERATNIM POKOLJIMA. U tu operaciju bili su uključeni: XII. odelenje JNA (Služba bezbednosti), personalna služba JNA, Vojnoistorijski arhiv, Savezni zavod za statistiku te UDBA i njene ispostave. A sad ono što sam obećao za kraj! Važno je razumjeti da pokolji u svibnju i lipnju 1945. nisu tek puka slučajnost, ili osveta, ili izmicanje kontroli, nego da je to u skladu s Titovom praksom i komunističkom ideologijom. O komunističkoj ideologiji kasnije, a ovdje: ZAPOVIJED KOJU JE TITO UPUTIO SVIM PARTIJSKIM KOMITETIMA I KOMESARIMA VOJNIH JEDINICA U OŽUJKU 1945. (dakle 2 mjeseca prije pokolja, i mjesec dana prije drugog odlaska na savjetovanje kod Staljina): Ovih dana pružit će se prilika da Komunistička partija Jugoslavije preuzme vlast na teritoriju cijele države. Ta prilika trajat će samo nekoliko dana, a možda i samo nekoliko sati, i ako u to vrijeme NE LIKVIDIRAMO sve naše neprijatelje ta će se PRILIKA ZAUVIJEK IZGUBITI. (Politički zatvorenik, svibanj 2007., broj 182) Što više reći osim - čovjek je znao i planirao! Zanimala ga je Jugoslavija a ne Hrvatska. I to mi nazivamo oslobođenjem? Sramota! |
- 06:18 - Komentari (0) - Isprintaj - #
utorak, 06.01.2009.
Zahtjev za povratak imena "Kazališni trg"
|
13. prosinca 2008. održan je prosvjed s ciljem da se sa hrvatskih ulica i trgova ukloni ime Josipa Broza Tita. Prosvjednici su dobili brošure pod nazivom "Komunistički zločini nisu antifašizam". Sam prosvjed održan je povodom Međunarodnog dana ljudskih prava (10.12.2008.) Ovdje u cijelosti donosimo "Zahtjev" upućen Skupštini Grada Zagreba, a ispisan na zadnjoj strani spomenute brošure. KRUG ZA TRG Građanska inicijativa za povratak imena Kazališni trg zagrebačkom Trgu nazvanom imenom komunističkog diktatora maršala Tita Skupštini Grada Zagreba, 10 000 Zagreb ZAHTJEV Mi, ovdje okupljeni građani, a povodom Međunarodnog dana ljudskih prava, zahtijevamo da Skupština Grada Zagreba smjesta provede postupak kojim će se Trgu maršala Tita vratiti ime Kazališni trg. Maršal Tito komunistički je diktator odgovoran za kršenja ljudskih prava. Pozivamo se na Rezoluciju Ujedinjenih naroda o pravima čovjeka, na Rezoluciju Vijeća Europe o međunarodnoj osudi zločina totalitarnih komunističkih režima od 25. siječnja 2006. te na Deklaraciju Hrvatskog sabora o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnog komunističkog poretka u Hrvatskoj od 30. lipnja 2006. Navedeni, te i drugi dokumenti i zakoni, zahtijevaju uklanjanje nasljeđa bivših komunističkih režima. Ti su režimi, a Titov režim na osobit način, masovno i pojedinačno ubijali i egzekutirali, mučili do smrti u logorima, fizički terorizirali, progonili zbog nacionalne ili vjerske pripadnosti, te kršili slobodu svijesti, mišljenja i izražavanja. Hrvatska se država obvezala da će poticati jasnu društvenu osudu počinjenih zločina te da će se brinuti o edukaciji mladih o tom teškom i tragičnom razdoblju. U tom je smislu potpuno neprihvatljivo da se trg - na kojem je sjedište Sveučilišta u Zagrebu i Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, uz Hrvatsko narodno kazalište, KUD Lado i druge ugledne institucije - zove imenom komunističkog diktatora. Povrh toga, svi dokumenti o osudi komunizma, pa tako i Deklaracija Hrvatskog sabora, ističu da žrtve i njihove obitelji zaslužuju suosjećanje, razumijevanje i priznanje za patnje. A umjesto da obvezatno osiguraju ta prava, vlasti u Zagrebu prisiljavaju žrtve i njihove obitelji na vožnju tramvajima u kojima se postaja kod Hrvatskog narodnog kazališta najavljuje imenom zločinca. Veličanje komunističkog diktatora Tita, a time i totalitarnog sustava kojemu je bio na čelu, u sukobu je s bitnim demokratskim vrijednostima i teška je zaprjeka demokratskom napretku hrvatskog društva. Stoga zahtijevamo da odmah promijenite ime toga trga! Na javnom okupljanju Građanske inicijative Krug za trg pred Hrvatskim narodnim kazalištem u Zagrebu 13. prosinca 2008. Zanimljivo izgleda kako se u Hrvatskoj selektivno ne provode zakoni koji trenutno nekim moćnicima ne odgovaraju. Zašto smo donosili te zakone ako ih nismo mislili provoditi? Ujedno naši političari istupaju i govore kako smo PRAVNA država. Jesu li takvi jednostavno ćoravi, ili itekako smišljeno djeluju? Za to vrijeme dok se odgađa provedba antikomunističkih zakona, određene skupine očigledno marljivo rade na tome da osude komunizam, ali sve komunističke zločince prikažu kao antifašiste a njihove tzv.zločine kao nužne prilikom "oslobođenja". U narednim postovima proanalizirat ćemo još neke dijelove brošure i hrvatske zbilje. Bog i Hrvati (ali BOG na prvom mjestu!) |
- 09:48 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Veljača 2009 (1) Siječanj 2009 (8) Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Brošura - Komunistički zločini nisu antifašizam: Zahtjev za povratak imena "Kazališni trg" Titove "aktivnosti" u svibnju i lipnju 1945. Partizani mrze i mrtve, a kamoli žive! Partizanski poslijeratni pokolji (1) - Tito je znao Partizanski poslijeratni pokolji (2) - premalo likvidiranih? Partizanski poslijeratni pokolji (3) - raspiriti mržnju! Razmišljanja: Za dom spremni - fašizam ili domoljublje? Povijest pozdrava "Za dom spremni!" Neradna nedjelja i posljedice |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||